komedija

petak, 06.04.2007.

premještaj

dragi moji!
najnovije pjesme, fotke, video-priloge, a uskoro i pripovjetke pogledajte
na ovoj ovdje stranici.
od sad pa nadalje vidimo se tamo!
lijepi pozdrav!

- 18:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 13.10.2006.

Kotač u osmici

Izašla mi nova knjiga na natječaju Grada Čakovca. Promocija je v petak, danas tjedan, u 19:00h u Klubu Centra za kulturu.
Image Hosted by ImageShack.us
"Kotač u osmici" je zbirka pripovjedaka.
Prva priča, "Prognani iz raja", govori o dvoje mladih bibliofila koji v noći provale v knjižnicu i poševe se između polica.
Druga priča, "O mačkama i ljudima", salingerovski je prikaz života mladog vanbračnog para suočenog s problemima egzistencije i njihove susjede odvjetnice koja zajedno sa svojom ljubavnicom njihovu mačku Lili hrani špekom i sličnim skupim delicijama.
Treća priča, "Srećka", već je ranije objavljena na web-sajtu Zorana Lazića i morete ju pročitati tu. To je antipotrošačka pričica o tome kak svako od nas nosi zrno dobrote v sebi i s malom stvari more razveseliti svojeg bližnjeg. Pričica je stvarno kratka, pa preporučam da si odvojite pet minut upravo sad i pročitate ju.
Četvrta priča, "Apokalipsa sutra", pak je objavljena v Zarezu, prije nekih godinu dana. Govori o tome kaj bi se dogodilo da nam sutra znanstvenici objave vijest da bu preksutra smak sveta sa stopostotnom sigurnošću.
Peta priča, "Marina i njena šivaća mašina", podrška je svim obespravljenim ženama koje na pokretnim trakama suvremenih industrijskih pogona moraju biti kvalitetne radnice, dobre majke, poslušne žene, a zauzvrat dobiju prst v oko. Girl power!
Šesta priča, "Tramvaj ljudi", djelo je u nastajanju, kaj znači da je objavljen u nezavršenom obliku i samo je jedna od verzija u procesu prepravljanja teksta i brušenja ideje. U priči se radi o terorističko-edukativnoj porciji jedne skupine slučajnoj skupini građana koja se našla v tramvaju, gdje jedan od terorista drži svoj govor o anarhiji.
Sedma priča, "Čudnovate zgode Stjepka junaka", parodijski je pokušaj da se definira autohtoni hrvatski super-junak.
Osma priča, "Kule od karata", govori o tome kak sam postal jako bogat zahvaljujući prvoj knjizi koju sam napisal, "Urbanomiji", i kak sam postal jedan od ključnih ljudi sveta, koji drži konce sveta u svojim rukama. Priča završava filozofskom sumnjom mojeg suseda u smisao pisanja i umjetnosti kao takve.
Image Hosted by ImageShack.us

- 11:08 - Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 10.10.2006.

evropska žonglerska konvencija

Događala se prošli vikend u Mariboru (petak, subota, nedjelja), a ja sam bil kao član žonglersko-akrobatske skupine Ateš (kaj na turskom znači - Vatra).
Mariborčani imaju kulturni centar zvan Pekarna, koji je nekad bil vojna pekarna, pa su zato zadržali taj naziv. Uglavnom, volonteri iz Francuske, Austrije, i drugih zemalja žive u potkrovlju jedne od zgrada nekoliko tjedana/mjeseci i preuređuju Pekarnu u kulturni centar, farbaju zidove, sade biljke i drveće...
U potkrovlju smo spavali i mi, sedamdesetak sudionika Konvencije. Na tom mestu nam je neko ukral kameru.
Na Konvenciji je bilo brdo radionica žongliranja sa svime i svačim, a jedan Francuz je na večernjem programu čak žongliral s - nebute vjerovali - zidarskim tačkama! Teško je to za opisati, ali lik ih je stvarno bacal po zraku i okretal ko da su čunjevi.
Evo par slikica s Konvencije:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Dok sam ja brijal po različitim žonglerskim rekvizitima (po čunjevima, lopticama i kuglom) Češo se celo vreme bavil sa svojim najdražim rekvizitom - diabolom.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ovaj lik je rastural s tri diabola. Radil je stvari koje si nebrete ni zamisliti da se mogu raditi s diabolima.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Dok je vidla kak drugi žongleri rade čuda sa svojim rekvizitima, Mariča se odala padu samopouzdanja, tugi i alkoholu.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ali čim je noć pala, naše su cure zavrtele svoje vatre (a kasnije i neke dečke oko malih prstiju).

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Taša je na radionici s kuglom pokušavala skužiti na koji način se kuglica može kak zalepljena kotrljati čoveku od dlana do ramena.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Sigurno niste znali da se može žonglirati i s loptama za pilates. Princip je isti kak i s malim lopticama, samo kaj za ove lopte trebaju dva čoveka. Svaki ima funkciju jedne ruke.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Flourescentni nastup svemirca žonglera.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Posljednji pogled na Mariborske nedjeljne krovove preko štrika babe Špele...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
... pa nizvodno Dravom prema doma (Taše nema na slici zato jer nas fotografira, Marti sveti sunce v lice, Češo se smije Mariči koja mu je htela staviti roge iza glave, a ja tražim di bi razmazal zelenu šmrklju, jer nemam maramice).

- 21:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.09.2006.

kuća od slame

v nedelju sam bil na jako zanimljivom mestu. pozvali su me frendovi iz jedne eko-udruge. dal' ste znali da postoje kuće od slame? i da se baš jedna takva zida v lopatincu, pokraj čakovca?
udruga kneja organizirala je gradnju kuće od bala slame, blata i drva, a v njoj su sudjelovali volonteri iz zagreba i čakovca. osim v međimurju, v hrvatskoj postoje još samo dvije kuće od slame: v vukomeričkim goricama i istri.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
ovak trenutno izgleda kuća od slame v lopatincu. v ovoj fazi gradnje, još nema žbuku i ostalo.

gradnja kuća od balirane slame inače potječe iz amerike, iz nebraske. najstarije kuće od balirane slame stare su prek sto godina. v evropu je taj način gradnje došel prilično kasno. ovaj način gradnje, koji su među prvima prepoznali njemci, jeftin je i ekološki prihvatljiv.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
ovak kuća izgleda iznutra.

moderna gradnja koristi materijale koji sadrže minerale, a oni nisu obnovljivi. gradnja kuće koja modernom gradnjom iznosi 40 000 kn, ovakvom gradnjom iznosi 6 - 7 000 kn. sam proces gradnje prilično je jednostavan i kaj je najvažnije - zabavan. Na kraju, kad je kuća gotova, i kad se čovek v nju useli, nema apsolutno nikakvih opasnosti od zapaljenja, miševa ili bilo čega kaj vam prvo pada na pamet kad čujete da je kuća od slame.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
ovo je matko, jen od dva koordinatora gradnje.

no, kaj vas nebum gnjavil s informacijama, ak' vas zanima gradnja takve kuće, postoji priručnik koji morete naručiti tu. a kak je nama bilo dok smo se valjali v blatu, gradili, gladili, poglečte na ovim slikicama. dobro, ja nisam, ja sam samo slikal, ali nastavak je gradnje uskoro:)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
jelica se prva primila posla.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
bujko mi je poziral kak pravi proleterski maneken, kroz okvir prozora.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
kad se male ruke slože...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
... noge su zmazane kak pajcekima.

- 12:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 15.09.2006.

zagrebački tumor

Image Hosted by ImageShack.us
promocija bovićevih "metastaza", "hrvatskog trainspottinga" u čakovcu nije me ostavila ravnodušnim, a to je vjerojatno ono u kaj autor, zahvaljujući svojoj estetici ružnog i šokantnog, more biti siguran i na kaj je najviše računal.
roman je to o brutalnim dečkima iz zagrebačkog kvarta devedesetih koji ne "jebu živu silu", upadaju u močvaru i razbijaju srbe i pederčine, "masone, ili kaj su već, sve je to ista gamad", drogiraju se u podrumu, kradu metadon majci na samrti itd. itd. sve u istom brutalnom, "do pretjeranosti mračnom" tonu. zbog toga, "metastaze" djeluju više kak neki novi hrvatski šund, nego kak literatura koja pretendira biti ozbiljna kritika postratnog, tranzicijskog hrvatskog društva.
autor teksta koji se vješto i marketinški proračunato (a možda i zato jer mu je stvarno bed, kak veli u intervjuu, zbog roditelja i kolega s posla) krije iza pseudonima primijenil je na svom prvijencu provjerenu formulu postmodernističke dekadencije koja ide do krajnjih točki gadosti, formulu koju smo imali prilike iščitati (kak je to perišić primijetil) u welshovom "trainspottingu", u stewartu homeu, pa čak i u "američkom psihu", ili j.t.leroyevoj "sarah". možda baš po uzoru na potonjeg navodnog klinca-kamiondžijske kurve, autor "metastaza" je odlučil igrati se s vlastitim identitetom. a možda i ne, ali to nije važno.
pustimo promućurnog autora i sve njegove književničke, literarne i ine kvalitete i sve epitete koje su mu kritičari prišili, a v koje ne mislim sumnjati (jer so called bović piše fakat dobro - tečno, dinamično i uvjerljivo).
ono kaj mene muči je trenutni ukus koji vlada na domaćoj književnoj sceni, a koji kaska za svetskim ukusom (ovo je, nadam se, podupreto navedenim autorima koji su napisali to na kaj se referiramo prije desetak let.) to kaj kaskamo za svetskim trendom, to nije bed. nije me briga za svetski trend. nije me ni za domaći, iskreno. ali bed mi je dok vidim kritičare kak gruvaju gluposti i dok se oko nečeg digne tolka pompa, da se čovek pita - jel tu u pitanju dobar roman, ili dobra promocija?
"ono što me privuklo 'metastazama'", priča kritičarka na promociji, "nisu lijepe slike, nego upravo suprotno."
ženo, pa kaj ti nisi čitala dalje od "mostova okruga madison"?
ili: "ovaj roman ne govori o junacima, nego o antijunacima - narkomanima, otpadnicima društva, razbijačima, izgubljenoj generaciji..."
wow! kak kul! niko nikad nije pisal o antijunacima!
no, da ne kenjam previše, možda sam lud, možda glup, možda ne kužim stvari, ali mene stvarno ne fascinira roman o brutalnim dečkima iz maksimira, o dekadenciji postratne zagrebačke generacije mladih klipana, o mambo-jumbo-joj-gledajte-kak-se-stvari-o-kojima-gledamo-na-telki-događaju-tu-pokraj-nas-a-da-nismo-bili-svjesni-toga stvarima. bar ne u tolkoj mjeri da ga se proglašava "otkrićem ljeta".

- 00:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.09.2006.

zagrebački tumor

promocija bovićevih "metastaza", "hrvatskog trainspottinga" u čakovcu nije me ostavila ravnodušnim, a to je vjerojatno ono u kaj autor, zahvaljujući svojoj estetici ružnog i šokantnog, more biti siguran i na kaj je najviše računal.
roman je to o brutalnim dečkima iz zagrebačkog kvarta devedesetih koji ne "jebu živu silu", upadaju u močvaru i razbijaju srbe i pederčine, "masone, ili kaj su već, sve je to ista gamad", drogiraju se u podrumu, kradu metadon majci na samrti itd. itd. sve u istom brutalnom, "do pretjeranosti mračnom" tonu. zbog toga, "metastaze" djeluju više kak neki novi hrvatski šund, nego kak literatura koja pretendira biti ozbiljna kritika postratnog, tranzicijskog hrvatskog društva.
autor teksta koji se vješto i marketinški proračunato (a možda i zato jer mu je stvarno bed, kak veli u intervjuu, zbog roditelja i kolega s posla) krije iza pseudonima primijenil je na svom prvijencu provjerenu formulu postmodernističke dekadencije koja ide do krajnjih točki gadosti, formulu koju smo imali prilike iščitati (kak je to perišić primijetil) u welshovom "trainspottingu", u stewartu homeu, pa čak i u "američkom psihu", ili j.t.leroyevoj "sarah". možda baš po uzoru na potonjeg navodnog klinca-kamiondžijske kurve, autor "metastaza" je odlučil igrati se s vlastitim identitetom. a možda i ne, ali to nije važno.
pustimo promućurnog autora i sve njegove književničke, literarne i ine kvalitete i sve epitete koje su mu kritičari prišili, a v koje ne mislim sumnjati (jer so called bović piše fakat dobro - tečno, dinamično i uvjerljivo).
ono kaj mene muči je trenutni ukus koji vlada na domaćoj književnoj sceni, a koji kaska za svetskim ukusom (ovo je, nadam se, podupreto navedenim autorima koji su napisali to na kaj se referiramo prije desetak let.) to kaj kaskamo za svetskim trendom, to nije bed. nije me briga za svetski trend. nije me ni za domaći, iskreno. ali bed mi je dok vidim kritičare kak gruvaju gluposti i dok se oko nečeg digne tolka pompa, da se čovek pita - jel tu u pitanju dobar roman, ili dobra promocija?
"ono što me privuklo 'metastazama'", priča kritičarka na promociji, "nisu lijepe slike, nego upravo suprotno."
ženo, pa kaj ti nisi čitala dalje od "mostova okruga madison"?
ili: "ovaj roman ne govori o junacima, nego o antijunacima - narkomanima, otpadnicima društva, razbijačima, izgubljenoj generaciji..."
wow! kak kul! niko nikad nije pisal o antijunacima!
no, da ne kenjam previše, možda sam lud, možda glup, možda ne kužim stvari, ali mene stvarno ne fascinira roman o brutalnim dečkima iz maksimira, o dekadenciji postratne zagrebačke generacije mladih klipana, o mambo-jumbo-joj-gledajte-kak-se-stvari-o-kojima-gledamo-na-telki-događaju-tu-pokraj-nas-a-da-nismo-bili-svjesni-toga stvarima. bar ne u tolkoj mjeri da ga se proglašava "otkrićem ljeta".

- 23:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.08.2006.

moj bollywood-moment

gledam jučer film na telki. zauvijek u mom srcu. već sam naziv me udaljuje od ekrana. no, budući da radim na nekom istraživanju indijske kulture i bollywooda kao jednog njezinog modernog aspekta, sa zadovoljstvom sam pogledal film. prvi dio je sjajan. uvod u ljubav između lepe janje plesačičine kći i zemljoposjednikovog sina koji se vraća iz londona. potonji (shahrukh khan) je jedan od najvećih bolivudskih glumaca, a glumi očajno. no, u jednoj takvoj sapuničasto-trash poetici glume kakvu nažalost prečesto krase bolivudski filmovi, izgleda da je to prihvatljivo. lepa janja, inače aishwarya rai, vrlo je talentirana i pametna glumica, i to ne samo zato kaj je lijepa, nego zato jer je talentirana i pametna glumica i u potpunosti zasjeni sve ostale bolivudske kolege u ovoj romantičnoj drami/mjuziklu.
ples u filmu je posebna priča. indijski ples je inače doveden do savršenstva. svaki pokret prsta, očiju i svaka grimasa ima svoje značenje. neka od značenja (primjerice, prevrtanje očima, ili pokazivanje kucanja srca) uspijevam skužiti, ali većinu toga samo ostaje egzotična mistika istočnjačkog plesa čije je dešifriranje nedostupno mojim površnim zapadnjačkim očima.
ono zbog čega sam zapravo počel pisati o tom filmu, je upravo ta simbolička slojevitost koju naši, zapadnjački blockbusteri nemaju. zapravo, cijela naša kultura se praćaka u plićaku površnosti. a ovaj film je bil pravi vatromet simbolike i mojem žednom srcu (nisam patetičan!) dugoočekivana poslastica.
lepa janja u filmu zvana paru u djetinjstvu se rastaje od svog najboljeg frenda koji odlazi v englesku. s njegovim odlaskom ona pali svijeću i punih deset godina održava njezinu vatru. di ima lepše, poetičnije, istinitije, patetičnije, nazovite kak hoćete simbolike ljubavi, prave nevine i naivne ženske ljubavi koja tinja u očekivanju svog princa na belom konju? v holivudskom filmu sigurno ne.
ona je ljuta jer joj je tijekom deset godina napisal samo četri pisma, pa mu ne da da joj vidi lice. veli mu da joj lice more videti samo na mjesečini, pa joj se on ušulja vnoći. dok ona pajki, on ju gleda i ne budi ju. od voska sveće koja joj je pokraj uzglavlja (ona sveća koja se nije gasila deset let), ostavi joj mali trag na usnama i pobegne. ona se zbudi, obriše usnicu i pogleda prema vratima koja se zatvaraju. zna da je bil on. pa di ima veće romantike patetike od ove? romeo ispod prozora nije ni do koljena ovoj sceni!
jedino nad čime sam se zabrinul je dok se ona ide oženit, a on ju udari bisernom ogrlicom i napravi joj brazdu na čelu. to je bilo malo preveč, ali opet - mislim si - tu ima neke hindu-simbolike koju ja ne kužim. pljuska v holivudskom filmu je bed, ali pljuska v bolivudskom filmu ima dublje značenje. i sve je tak. i njezini prsti tijekom celog filma pofarbani na crveno, i njegov beli sari, i brkovi od muža njezine kćerke, i naušnica v nosu prostitutke, i krvavo-crveno cveće koje na kraju filma pada na njega i sve sve sve sve ima svoje značenje, svoju simboliku, svoju priču, svoju tradiciju.
i onda dolazim do finalnog komparativnog zaključka: dok su naši (zapadnjački, holivudski) filmovi površni - komedije, akcije, romatične pričice, sve se fokusira na neke glumačke zvezde, na redatelje, na kajaznam, bolivudski filmovi su puni svega - slojeviti, duboki, puni hindu tradicije i mitologije - umjetnička djela.
da, to bi tvrdil grčevito da ne znam da se cela produkcija jedne kulture ne sudi prema dva odgledana filma (drugi bolivudski film mi je "bride and prejudice", isto s aishwaryom rai). to bi si mislil da ne kužim da sam samo zapadnjak fasciniran indijom i egzotikom dalekih svjetova u kojima je sve idealno. to bi tvrdil i da zažmirim na jedno oko i da namjerno izostavim činjenicu da je drugi dio filma užasno dosadan.
i zato ne bum rekel ništ, niti izvodil nikakve zaključke.
samo bum z guštom gledal novi bolivudski film, očaran elegancijom plesnog pokreta, snagom ljubavne priče i odnosa, ljepotom glumica, simbolikom u svemu.
a vi ostali žderite holivudske blockbustere.

- 15:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.08.2006.


- 19:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.08.2006.

živ?

ljeto čovjeku ne dozvoljava da sjedne za kompjuter na duže od petnaest minuta.

- 16:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.05.2006.

potvrdila svjetska zdravstvena organizacija

v subotu smo bili u križevcima. imali koncert. i sjedimo tak za stolom na terasi gradske kavane i ja skužim jednu stvar: od nas šestero za stolom, četvero nas ima naočale.
druga stvar: od nas šestero, puši nas dvoje. a ni jedno nema cigarete.
di god se našli danas, niko više ne puši. partijska pušiona se pretvorila u cuclanje minaralne svete vodice iz janinog međun... janinog vrela.
i razmišljam tak o velikim pitanjima suvremenog društva i skužim: nauštrb pljugera, povećal se broj cvikeraša. iz čega se izvodi zaključak da je nepušenje štetno za vid.
i to je to.
kurac.
i palac.
as a szep.

- 12:21 - Komentari (11) - Isprintaj - #